Povodom Badnje večeri i Božića, Narodna biblioteka Srbije predstavila je 2015. godine zapis iz Dnevnika Ljubice S. Janković u kome autorica, kao petnaestogodišnja devojčica, piše o Badnjoj večeri i pripremama za Božić 1909. godine u domu porodice Janković. Ljubica Janković svoje zapise posvećene velikom hrišćanskom prazniku završava iskrenom verom u ideale, uzvišeno i lepo koji će postojati dok je ljudi i njihove duše. Ljubica S. Janković (1894–1974) osnivač je i vodeći stručnjak etnokoreologije, nauke o narodnim igrama. Radila je u Etnografskom muzeju u Beogradu, bila je i saradnik Etnografskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti i član više međunarodnih udruženja za izučavanje narodne kulture. Dnevnik, koji je poveren na čuvanje Narodnoj biblioteci Srbije, Ljubica Janković je vodila od 1907. do 1974. godine. Dnevnik Ljubice S. Janković nalazi se u Legatu Ljubice i Danice Janković, koji je zaveštan Narodnoj biblioteci Srbije. Po izričitoj želji legatora Ljubice S. Janković dnevnik nije bio dostupan za korišćenje 40 godina od njene smrti. Izložba „Sestre Janković i narodna igra – Legat Ljubice i Danice Janković“ bila je otvorena 18. decembra 2014. i trajala je do 6. februara 2015. godine. Dnevnik jedne devojčice – Badnji dan 1909. godine opisuje praznično raspoloženje i pripreme za Božić u domu Janković. Autorica piše o umoru i poslovima koje su imali pred Božić, kao i o nedostatku snega, ali isto tako o simbolici i tradicionalnim obredima vezanim za Božić. Ljubica posvećuje posebnu pažnju duhovnoj strani praznika, iskazujući svoju veru i poštovanje prema Božiću. Iz njenih zapisa možemo vidjeti da je imala duboko ukorijenjenu tradiciju i poštovanje prema veri i običajima. Ovo je izuzetno zanimljiv materijal koji nam pruža uvid u način života i tradiciju ljudi u to vreme. Ljubica S. Janković je uspješno prenosila sve svoje emocije i iskustva u svoj dnevnik, koji sada predstavlja vrijedan istorijski dokument. Ljubica je imala pozitivan stav i unutarnju snagu da prenese svu ljubav i poštovanje prema Božiću i tradiciji kroz svoje zapise. Ovaj dnevnik nas podsjeća na važnost tradicije i poštovanje starih običaja koji su nam jako bitni kao dio naše kulturne baštine.