Odri Hepbern je umrla prije gotovo tri decenije, ali je i dalje prva asocijacija na nju, pored sjajne filmske karijere, čudesna gracioznost i ljepota.

Iako se čini da je sve o njenom životu već ispričano, postoje dijelovi koji su ostali skriveni od javnosti.

Jedna od njenih najbolje čuvanih tajni je da je bila veoma tužna, rekao je jednom prilikom jedan od njenih unuka.

Iza šarma i besprekornog stila velike glumice krio se život ispunjen traumama. Njena razorena porodica jedva je preživjela Drugi svjetski rat, a glumica se nikada nije oporavila ni emotivno, ni fizički od svega što je pretrpjela.

Njena majka je bila holandskog aristokratskog porijekla, dok je njen otac bio bogati bankar. Prve godine svog života Odri je provela u privilegovanom okruženju dok se kretala na relaciji između Belgije, Velike Britanije i Indonezije, gdje joj je otac radio. Odrastala je istovremeno govoreći engleski i holandski te nastavila da uči francuski, španski, njemački i italijanski.

Otac ju je napustio kada je imala šest godina i nikada se nije trudio kasnije u životu da stupi u kontakt s njom.

– Samo je jednog dana nestao. Majka mi je objasnila da je otišao na put i da se ne vraća. Nije prestajala da plače, pokušavala sam da je utešim, ali kao dijete jako teško možete razumjeti šta se tačno dešava – ispričala je Odri u jednom intervjuu 1992. godine.

Glumica je pokušala da pronađe svog oca i uspjela je na kraju preko Crvenog krsta, u Dablinu. Međutim, on je odbio bilo kakav kontakt s njom. Bez obzira na to, ona ga je finansijski izdržavala do kraja života.

Nakon što ih je otac napustio, Odri se sa majkom preselila u Holandiju. Iako je bila na strani nacista, njena majka se početkom rata ipak predomislila i prešla na stranu Otpora.

– Nosila sam poruke za njih u svojim baletskim cipelama – ispričala je glumica.

Takođe je izvodila baletske predstave kako bi skupila novac za potrebe Otpora.

Ljubav prema baletu je otkrila prije rata dok su živjeli u Engleskoj i žarko je željela da postane balerina. Međutim, preseljenjem u Holandiju i izbijanjem Drugog svjetskog rata, njen san je propao. Njena majka je izgubila veći dio bogatstva, a mlada Odri je postala neuhranjena i bolesna.

Tokom najtežih godina okupacije, Hepbern i njena porodica nedeljama su bili sakriveni u podrumu. Hrane gotovo da nije bilo. Preživljavali su od onoga što bi našli: komadića hleba i krompira. Odri je bolovala od anemije, žutice i respiratornih infekcija.

Njena majka je navodno bila toliko očajna da je pisala bivšem ljubavniku, britanskom oficiru, koji joj je poslao cigarete da ih proda na crnom tržištu, a ona od toga kupi penicilin da spasi svoju kćerku.

Ovo životno iskustvo je za Odri bilo odlučujuće da se kasnije u životu opredijeli za filantropiju. Godine 1989. postala je Unicefov ambasador dobre volje i posjetila zemlje u kojima su djeca živjela u ekstremno lošim uslovima.

Kada joj je nakon završetka Drugog svjetskog rata saopšteno da zbog posljedica koje je neuhranjenost ostavila na njeno tijelo, ne može da se bavi baletom, Odri je odlučila da se okrene glumi.

Debitovala je u londonskom mjuziklu 1948. godine, a sa 22 godine je u Americi započela svoj put ka slavi. Svog prvog Oskara dobila je 1953. godine za ulogu u filmu „Praznik u Rimu“.

Zanimljivo je da je Hepbern, kako je njena slava godinama rasla, bila sve popularnija, ali ona je u svoje vrijeme imala „žestoku konkurenciju“ poput Merilin Monro i često je mrzila svoje tijelo bez istaknutih oblina.

Iako su mnoge žene željele da izgledaju kao ona, tajna njene linije je zapravo bila posljedica dugogodišnje neuhranjenosti tokom Drugog svjetskog rata.