Vladimir Kecmanović je ostao nepopustljiv pred sudom i odbio odgovoriti na pitanja advokata roditelja žrtava njegova sina. Optužen za navodnu podupiranje sina u izvođenju krvavog napada, Vladimir je pred sudom hladnokrvno rekao kako je on i njegova obitelj izloženi javnom linču zbog slučaja. Njegova izjava kako nije izgubio samo jedno, već jedanaestoro djece, dodatno je potresla roditelje nastradale djece koji su bili nazočni u sudnici.

Kecmanović je priznao da je vodio svog sina Kostu u streljanu na treniranje, ali ne može razumjeti što ga je natjeralo na tako zvjersko djelo. Tvrdi da je sina vodio na streljaštvo jer je i sam volio tu aktivnost te da nije kriv za ono što se dogodilo.

Republika je saznala da Kecmanović inzistira na svojoj nevinosti te tvrdi da nije dopustio sinu da uzme oružje i izvede masakr. No, jedna od rođaka ubijenih djevojčica tvrdi da je Kecmanović bio neodgovoran jer je dopustio sinu da pristupi njegovim pištoljima i metcima.

Na suđenje su došli roditelji svih žrtava, kao i nekoliko roditelja djece koja su preživjela Kostin napad. Atmosfera u sudnici je bila napeta, a roditelji žrtava su se suočili s Kecmanovićem i njegovim izjavama. Svi prisutni žele pravdu za svoju djecu i traže odgovornost za ovu strašnu tragediju.

Istraga i suđenje nastavlja se, a javnost s nestrpljenjem iščekuje konačnu presudu u ovom tragičnom slučaju. Obitelji žrtava, kao i cijela zajednica, traže pravdu i osudu za počinjeni zločin. Situacija je još uvijek osjetljiva, a sve strane uključene u slučaj traže rješenje kako bi mogli nastaviti sa svojim životima nakon ovog strašnog događaja.