Beograd – Potreba za vodonikom u Evropskoj uniji u budućnosti će biti veća od trenutne proizvodnje, izjavio je Pavle Milekić, stručnjak za finansiranje obnovljivih izvora energije iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Na konferenciji „Zeleni vodonik kao putokaz energetske tranzicije“, Milekić je istakao da će vodonik morati da se uvozi, a da će to zahtevati značajne investicije. EBRD planira da nastavi ulaganje u razvoj vodonika kako bi se ispunila rastuća potražnja.
Milekić je naglasio da je budućnost vodonika u svetu neizvesna, ali da je investiranje u njegov razvoj ključno za uspeh. EBRD trenutno finansira više od deset projekata vezanih za vodonik i sarađuje sa državama kao što su Uzbekistan i Jordan, gde postoji ekonomski smisao za ulaganje u ovu tehnologiju.
Japanska kompanija Tojota takođe vidi svoju budućnost u vodoniku i drugim alternativnim izvorima energije. Slobodan Nikolić, specijalista za tehničku podršku u Tojoti, napomenuo je da je infrastruktura za vodonik još uvek nedovoljno razvijena, uprkos tome što je kompanija još 1992. godine počela sa razvojem vodoničnih tehnologija. Tojota je 2015. postala prva kompanija koja je na tržište plasirala automobil na vodonik.
Kako bi se vodonična tehnologija šire koristila, potrebno je smanjiti cenu zelenog vodonika na nivo koji će biti prihvatljiv krajnjim korisnicima. Slobodan Cvetković, direktor Centra za ekologiju i tehnoekonomiku, naglasio je da je trenutna cena vodonika dobijenog iz prirodnog gasa daleko niža. Zeleni vodonik se proizvodi elektrolizom vode koristeći energiju iz obnovljivih izvora, a očekuje se da će veštačka inteligencija igrati značajnu ulogu u njegovoj proizvodnji.
Cvetković je takođe istakao važnost razvoja kadrova koji će raditi sa novim tehnologijama, naglašavajući da Srbija treba da prati trendove i obezbedi korišćenje zelenog vodonika. Osvrnuo se na važnost kiseonika u energetskom sektoru i izazove u skladištenju vodonika zbog njegove zapaljivosti.
Bojan Bogdanović iz EBRD-a rekao je da će prva javna solarno-termalna elektrana u Novom Sadu, čija izgradnja je najavljena do 2029. godine, biti ključna za proizvodnju vodonika u Srbiji. Ovaj projekat predviđa investiciju od 105 miliona evra, a skladišta koja će se izgraditi biće korisna za različite svrhe, uključujući i proizvodnju vodonika.
Predrag Grujičić iz Sekretarijata energetske zajednice rekao je da je mreža za prirodni gas u EU duga oko 200.000 kilometara, ali da je samo 2.000 kilometara namenjeno isključivo vodoniku. Očekuje se da će do 2030. godine između 15 i 20 odsto mreže prirodnog gasa biti preusmereno na vodonik.
Iako Srbija tek započinje sa primenom vodonične tehnologije, Grujičić je istakao da se očekuje da će Srbija i Ukrajina biti prve zemlje koje će pokrenuti projekte povezivanja kroz vodonične doline.
Predrag Škobalj iz Instituta za nuklearne nauke Vinča naveo je da institut može značajno doprineti razvoju vodonika i već ima centar izvrsnosti za vodonik. Izrazio je nadu da će institut u budućnosti razviti celokupno postrojenje za proizvodnju i upotrebu vodonika.
Ambasador Japana u Srbiji, Akira Imamura, istakao je da je Japan vodeća zemlja u svetu kada je u pitanju tehnologija vodonika, sa najvećim brojem patenata u ovoj oblasti. Japan je prva zemlja koja je komercijalizovala vozila sa gorivnim ćelijama, a domaćinstva počinju da koriste gorivne ćelije za proizvodnju električne energije.
Sve ove informacije ukazuju na značaj vodonika kao budućeg energetskog resursa, kao i na potrebu za jačanjem saradnje i investicija u ovu oblast kako bi se ispunila rastuća potražnja.