Marko Živić, talentirani glumac koji je obasjavao kulturnu scenu Srbije svojim osmijehom i pozitivnošću, preminuo je prije tri godine od posljedica koronavirusa. Bio je stalni član Pozorišta na Terazijama i Beogradskog dramskog pozorišta, a samo godinu dana prije smrti borio se s zloćudnim tumorom koji mu je odstranjen 2008. godine. U emisiji „Preživeli“ na K1 televiziji ispričao je kako je hrabro prošao kroz operaciju koja je trajala sedam i pol sati te otežanoj borbi za oporavak.

Marko je bio poznat po mnogim ulogama u filmovima i serijama poput „Čitulja za Eskobara“, „Montevideo, bog te video“, „Pozorište u kući“, „Psi laju vetar nosi“ i „Senke nad Balkanom“. Nažalost, njegova posljednja uloga bila je u filmu „48 sati i 1 minut“. Iako je fizički patio, Marko je svojim vedrim duhom i šalama uspijevao nadahnuti i podići moral drugim pacijentima u bolnici.

U priči za emisiju „Preživeli“, Marko je otkrio koliko je puta posjećivao druge pacijente na klinici kako bi im pružio nadu i smijeh. Nosio je traku na ruci 15 dana, hraneći se preko infuzije, ali se nikada nije prestao šaliti i širiti radost oko sebe. Iako je imao trenutke kada je mentalno pao, ustajao bi, šetao hodnicima bolnice i glumio Rokija Balboiu kako bi se izborio sa stresom i boli.

Markova borba s bolešću bila je inspiracija mnogima, a njegova uloga kao zraka svjetlosti u najtamnijim trenucima života ostat će upamćena zauvijek. Danas bi Marko proslavio 52. rođendan, a njegov optimizam, vedrina i talenat ostat će živjeti kroz sjećanje njegovih kolega, prijatelja i obožavatelja. S obzirom na sve što je prošao, Marko Živić ostat će zapamćen kao hrabar borac i sjajan umjetnik koji je svojim djelima ostavio neizbrisiv trag u srpskoj kinematografiji i pozorištu.