Potres magnitude 7,6 pogodio je zapadni Japan, a najveći problem nije bila materijalna šteta od potresa, već mogućnost cunamija. S obzirom na to da se Japan nalazi na seizmički aktivnom području, Japanci su postali poznati po protupotresnoj arhitekturi i građevinskoj infrastrukturi koja može izdržati potrese jačine 7 stepeni. Propisi doneseni nakon razornih potresa 1978. i 1995. godine, pokazali su se kao ključni u smanjenju infrastrukturnih oštećenja u današnjem potresu.

Postoje tri osnovna standarda kojima Japanci osiguravaju izdržljivost svojih građevina na snažne potrese. Prvi je Taishin standard, koji propisuje minimalnu debljinu greda, stupova i zidova zgrada kako bi mogli apsorbirati podrhtavanje tla. Za visoke zgrade, poput nebodera preko 150 metara, koristi se Seishin standard koji uključuje postavljanje amortizera između temelja i okvira zgrade kako bi apsorbirali energiju potresa. Najnapredniji standard, Mensin, podrazumeva izolaciju konstrukcije zgrade od tla slojevima olova, čelika i gume.

Osim standardizovanih metoda, Japanci koriste i druge tehničke inovacije kao što su klatna na visokim zgradama koja pomažu u suzbijanju pomicanja zgrade s jedne na drugu stranu, senzore za rano upozoravanje na seizmičku aktivnost, ugrađena preklopna vrata za brzo napuštanje prostora u slučaju nužde, kao i korištenje čelika umjesto armiranog betona u konstrukciji zgrada.

Ove tehničke inovacije su ključne za smanjenje materijalnih šteta i spašavanje ljudskih života u slučaju potresa. Japan, kao jedna od najgušće naseljenih zemalja sa 125 miliona stanovnika, pokazuje da ulaganje u protupotresnu arhitekturu i građevinsku infrastrukturu može biti ključno za sprječavanje katastrofalnih posljedica potresa. Ove mjere sigurnosti i inovacije mogu poslužiti kao primjer i ostalim zemljama podložnim seizmičkoj aktivnosti kako bi se smanjile posljedice potencijalnih potresa i cunamija.