Dok u mesarama i trgovinama mesne prerađevine, pa čak i pojedini sporedni proizvodi kao što su pihtije, drže visoku cenu, domaći odgajivači svinja suočavaju se sa velikim problemima. U trenutnoj situaciji, oni su krajnje nezadovoljni cenom „žive vage“, a potražnja za njihovim proizvodima je minimalna. Na lokalnim stočnim pijacama, cena prasadi kreće se između 300 i 400 dinara po kilogramu, dok su svinje telesne mase od 110 do 120 kilograma dostupne po ceni od 140 do 150 dinara po kilogramu.
Odgajivači ističu da je pored niske cene još jedan problem to što su klanice smanjile potražnju, što ih dovodi u stalni gubitak. Period godine u kojem se nalazimo smatra se „mrtvom sezonom“ za svinjarstvo, kako objašnjava dr Radosav Vujić, stručnjak za stočarstvo. On naglašava da se u ovom trenutku daleko manje kupuju prasadi i odrasle svinje. Oni koji su planirali da kupe svinju za tov to su već uradili, a na tržištu je sada prisutno zatišje.
Ovo zatišje je uzrokovano i činjenicom da trenutno nema većih proslava ili krsnih slava, što dodatno smanjuje potražnju za prasadima. U ovom trenutku, domaće svinje kupuje samo prerađivačka industrija po bagatelnim cenama, kao i privatnici koji se bave proizvodnjom čvaraka i drugih mesnih proizvoda. Ovi proizvođači koriste trenutnu situaciju i niske cene kako bi proizvodili mesne proizvode.
Međutim, cene u mesarama i trgovinama ne padaju. Na primer, kilogram svinjske pečenice iznosi između 450 i 500 dinara. Dr Vujić ukazuje da je teško objasniti zašto su neki sporedni proizvodi, poput pihtija i čvaraka, skuplji od pršute i pečenice. Tržište samo po sebi diktira potražnju i prodaju, a potrošači često biraju jeftinije alternative poput čvaraka, čak i kada su one skuplje od kvalitetnijih proizvoda.
Domaći proizvođači nisu imali sreće ni kada je reč o cenama stočne hrane. Iako su u jednom trenutku troškovi, poput cena kukuruza i krmnih smeša, bili niske, sada se suočavaju sa rastom cena koncentrata. Cena kukuruza je skočila na više od 30 dinara po kilogramu, što dodatno opterećuje budžet stočara.
U ovoj situaciji, domaći odgajivači svinja se nalaze u vrlo teškoj poziciji. S jedne strane, suočavaju se sa niskim cenama koje im ne omogućavaju pokriće troškova, dok s druge strane, potražnja na tržištu ne raste. Ova situacija može imati dugoročne posledice na domaću proizvodnju svinja, jer mnogi odgajivači razmišljaju o smanjenju proizvodnje ili čak napuštanju ovog posla.
S obzirom na sve navedeno, očigledno je da je potrebno preispitati pristup tržištu i potražnji za mesnim proizvodima. Domaći odgajivači bi mogli imati koristi od boljeg povezivanja sa potrošačima, kao i od edukacije o vrednosti domaćih proizvoda. Povezivanje sa lokalnim mesarama i trgovinama može pomoći u povećanju vidljivosti i potražnje za domaćim mesnim proizvodima.
Kako bi se rešili ovi problemi, potrebno je da se preduzmu koraci na nivou politike i ekonomije. Subvencije i podrška za domaće proizvođače, kao i regulacija cena na tržištu, mogli bi pomoći u stabilizaciji situacije. Takođe, važno je podsticati potrošače da biraju domaće proizvode, čime bi se povećala potražnja i podržala lokalna ekonomija.
U svakom slučaju, odgajivači svinja se nalaze u teškoj situaciji koja zahteva pažnju i rešenja kako bi se očuvala domaća proizvodnja i omogućila održivost ovog sektora u godinama koje dolaze.
