Prošlo je tačno godinu dana od stravičnog događaja u mladenovačkom selu Dubona, kada je Uroš Blažić ubijao mlade ljude. Jedan od troje mladih koji su izgubili život te noći bio je Dalibor Todorović čija sestra Suzana otkriva kako se porodica nosi sa gubitkom. Dalibor je ostavio neizbrisiv trag u srcima svojih najmilijih, a meštani Dubone su odlučili da očuvaju sećanje na njega oslikavanjem murala na zidu škole. Suzana ističe da je život bez Dalibora prazan i težak, ali porodica hrabro bori da pronađe snagu za svaki novi dan.

Suđenje počinje 23. maja, a Suzana izražava sumnje u pravdu koja će biti zadovoljena. Njena jedina želja je da vidi krivca kažnjenog, ali nema iluzija da će to doneti pravu utehu. Suzana smatra da bi 4. maj trebao biti proglašen za dan žalosti, kako bi društvo sačuvalo sećanje na žrtve tog kobnog događaja. Njihova vera ih održava i daje snagu da nastave dalje, noseći teret gubitka voljenog Dače.