Izvor: Tanjug
BEOGRAD – Gordana Zec, sestra Aleksandre Zec, koju su 1991. godine zajedno s majkom i ocem u Zagrebu ubili pripadnici hrvatskog MUP-a, tzv. „merčepovci“, nedavno je ispričala za BBC na srpskom jeziku o traumatičnom događaju koji je zauvijek promijenio njihovu porodicu.
Gordana je opisala strašnu noć u kojoj su brutalno ubijeni njezina sestra, majka i otac, dok su ona i njen brat Dušan nekim čudom preživjeli. Njihova porodična večera tog kobnog dana završila je u katastrofi, jer su očekivali dolazak gostiju koji se nikada nisu pojavili.
Porodica Zec ubijena je noću 7. decembra 1991. godine u Poljaničkoj ulici u Zagrebu. Zločin su izvršili pripadnici specijalne jedinice MUP-a Hrvatske, poznati kao „merčepovci“, pod komandom Siniše Rimca.
Ispovijest Gordane Zec za BBC otvorila je stare rane i prisjetila javnost na teške ratne dane u bivšoj Jugoslaviji, kada su mnoge porodice proživljavale slične tragedije. Zecova je istaknula da se sve to dogodilo zbog njihovog srpskog porijekla, te da su bili meta brutalnih nacionalističkih napada.
Nakon pogibije svojih najmilijih, Gordana i Dušan duže vrijeme su skrivali svoj identitet i strahovali za vlastiti život. Njihova priča o stradanju i preživljavanju danas služi kao sjećanje na žrtve rata i kao opomena da se takvi zločini nikada ne smiju zaboraviti.
Iako je prošlo mnogo godina od tragičnog događaja, porodica Zec i dalje traži istinu i pravdu za svoje najmilije. Nadaju se da će tažioci uskoro pronaći odgovorne za zločin i da će počinioci biti privedeni pravdi.
Ova priča još jednom podsjeća na važnost suočavanja s prošlošću i potrebu za istraživanjem ratnih zločina kako bi se osiguralo da se takve strahote nikada više ne ponove.
Gordana Zec je hrabro odlučila podijeliti svoju priču s javnosti i istaknuti važnost sjećanja na žrtve ratova, nadajući se da će njezina ispovijed potaknuti promjene i osvijestiti ljude o posljedicama nacionalističke mržnje i netrpeljivosti.
Njezina iskrena priča dodatno osnažuje potrebu za pomirenjem i suživotom različitih nacionalnosti u regiji, te za izgradnjom zajedničke budućnosti zasnovane na poštovanju ljudskih prava i međusobnom uvažavanju.
Gordana Zec i njezina porodica postali su simbol otpora prema nasilju i netoleranciji, te primjer hrabrosti i odlučnosti u borbi za istinu i pravdu.
Njihova priča ostaje kao podsjetnik na zločine koji su počinjeni u ime nacionalne zlovolje i mržnje, te kao opomena da se takvi zločini nikada ne smiju zaboraviti.
Porodica Zec i dalje traži istinu i pravdu za svoje najmilije, nadajući se da će odgovorni biti privedeni pred lice pravde i da će se žrtve konačno dobiti barem malo mira i zadovoljštine.
Njihova priča je upozorenje svima nama da nikada ne smijemo zaboraviti prošlost i da se moramo boriti protiv svakog oblika nasilja i mržnje, te graditi bolju budućnost temeljenu na poštovanju i razumijevanju.
