Boško Kozarski, svjetski putnik i novinar, svojim emitiranjem emisija „Kulturista“ i „Oaza“ svake nedjelje na neki način obogaćuje publiku, prezentirajući i time nedovoljno poznata mjesta, običaje i ljude. Njegova strast prema otkrivanju skrivenih dragulja nije ostala nezapažena, a to potvrđuje i državni orden koji je dobio od ruske Federalne agencije „Rosotrudičestvo“. U ekskluzivnom prazničnom intervjuu, Boško otkriva svoje omiljene destinacije, ali i ona na koja se ne bi vratio.
Boško ističe da je na njegovom popisu destinacija koje nikad nije posjetio mnogo više nego onih koje jeste. Mjesta poput Bajkalskog jezera, Jeruzalema, Bakua i Dublina su na listi želja koje još nije ostvario, ali se nada da će to uskoro promijeniti. Posebna želja mu je posjetiti Kjahtu, mali grad na granici Rusije i Mongolije, zbog hrama Svetog Save koji je tu izgradio Sava Vladislavić Raguzinski.
Kada je riječ o posebnim mjestima poput manastira Dečana i Pećke patrijaršije, Boško ističe njihovu važnost i posebnost za srpski narod. Smatra da su ta mjesta iskonska ognjišta i važne svetinje koje povezuju generacije i preci. Liturgija u Dečanima je za njega poseban doživljaj, dok pred Pećkom Krasnicom osjeća bliskost s Bogorodicom.
Na pitanje postoji li mjesto na koje se ne bi vratio, Boško odgovara da nema takvo negativno iskustvo koje bi ga odvratilo od mjesta. S druge strane, postoji mnogo mjesta poput Sankt Peterburga, Drvara, Sjenice, Trebinja i drugih koje bi mogao posjećivati iznova bez da mu ikada dosade.
Kada je riječ o hrani, Boško ističe bogatstvo gastronomske ponude Srbije i preporučuje posjet festivalima hrane poput Kupusijade u Mrčajevcima, Belmužijade u Svrljigu i Slaninijade u Kačarevu. Govoreći o vinu, preporučuje posjet vinarijama poput „Šapat“ kod Slankamena i „Pevac“ kod Kragujevca.
Na pitanje kako bi izgledao njegov život da nije postao putopisac, Boško odgovara da bi bio manje sretan, manje obrazovan i manje razuman. Putovanja su ga obogatila i proširila horizonte, te smatra da je putovanje najvrednija stvar koju čovjek sebi može priuštiti.
Boško priznaje da do sada nije dočekao Uskršnji praznik u Rusiji ili nekoj drugoj pravoslavnoj zemlji, ali da mu je to jedna od želja za budućnost. Također, sudjeluje u finalu takmičenja „Kristalni kompas“ koje se održava u Rusiji, gdje je već sakupio velik broj glasova. Nagrada „Kristalni kompas“ dodjeljuje se u oblasti geografije, ekologije i kulturno-istorijskog nasljeđa.
Boško završava razgovor sjećanjem na Uskrs iz djetinjstva, ističući šarena jaja kao posebnu uspomenu. Iako nije religiozan, smatra da je Uskrs vrijeme obiteljskog okupljanja i tradicija koje se treba čuvati.
