Francuski glumac Alen Nuri nedavno je doputovao u Srbiju zajedno sa svojom suprugom kako bi prisustvovao izvođenju baleta „Krcko Oraščić“ u Narodnom pozorištu 10. januara, u kome je gostovala njihova ćerka balerina Eloiz Burdon sa kolegom iz pariske „Opere“ Žeremijem Lu Kerom. Izjavio je da ga je uvek privlačila toplina ljudi u Srbiji, te da je tu ostvario glumački san da bude voljen. Također je istakao da je Mira Banjac velika glumica, a reditelj Živko Nikolić genije, te je dodao da ga raduje to što je „Lepota poroka“ danas kultni film.

Nuri je za Tanjug izjavio da se oseća kao da se vratio kući nakon 35 godina od poslednjeg dolaska u Srbiju. Sa suprugom koja je rodom iz Srbije, doputovao je kako bi njegova ćerka imala priliku da se upozna sa njegovom karijerom u jugoslovenskoj i srpskoj kinematografiji, što smatra veoma važnim. Istakao je da uvek oseća povezanost sa Beogradom, te da je primetio kako grad nije mnogo promenio uprkos napretku drugih gradova širom sveta. Za njega, ljudi su uvek bili nešto što ga je oduvek uzbuđivalo i diralo, ističući emocionalnu toplinu ljudskih bića i javnosti u Srbiji.

Iako nije jedini stranac koji je snimao u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji, Nuri ističe da se ne može reći da su svi dobili istu ljubav kao on. „Ja sam na neki način dete ove zemlje i to je ono što sam osetio kada sam stigao. Taj prijem koji je dobronameran od samog starta. Vrlo je neobično kako sam došao u Jugoslaviju“, rekao je Nuri. On je također podelio anegdotu o susretu sa sovjetskim glumcem Sergejem Bondarčukom na plaži, koji mu je ponudio glavnu ulogu u filmu „Vrhovi Zelengore“.

U francuskoj kinematografiji Nuri je ostvario nekoliko važnih uloga, ali je nakon susreta sa Bondarčukom ponovo počeo da radi na filmovima snimljenim u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji. Istakao je da je oduševljen što i nakon toliko godina ljudi i dalje prepoznaju i prihvataju sa toliko topline i dobronamernosti. Naglasio je da je saradnja sa rediteljem Živkom Nikolićem bila instinktivna, te da je imao fantastično iskustvo radeći sa njim.

Nuri je takođe istakao da je „Lepota poroka“ postao kultni film i da je bio prethodnica epohe slobode, gde čovek može biti ono što jeste bez tabua. Također je pohvalio i svoje kolege sa kojima je radio u Srbiji, posebno ističući Dragan Nikolić, Miru Furlan i Batu Živojinovića. U Francuskoj je otvorio dramsku školu nakon što se povukao iz glume kako bi se posvetio porodici, naglašavajući da je vaspitanje i obrazovanje značajno za formiranje ličnosti.

Nuri se također osvrnuo na svoje iskustvo boravka u Beogradu i doprinosu lokalnoj modnoj sceni. Tokom osamdesetih godina, pokrenuo je liniju košulja sa svojim imenom, koja je postala popularna u to vreme. Prisetio se da je proveo tri godine u hotelu „Moskva“, te da se oduševio time što se zgrada nije mnogo promenila, zadržavši svoj autentični dizajn i šarm.

Alen Nuri je iskazao svoje veliko poštovanje prema srpskoj kinematografiji i ljudima koje je upoznao tokom svog boravka u Srbiji. Njegov dolazak u Beograd izazvao je veliku pažnju javnosti, te je svojim prisustvom još jednom potvrdio svoju emocionalnu i ličnu vezu sa ovom zemljom.