Hrvatski pjesnik Danijel Dragojević preminuo je u ponedjeljak, 19. februara, ostavljajući za sobom bogat literarni opus. Rođen je u Korčuli 1934. godine, a svoju poeziju prvi put je objavio 1956. godine. Dragojević je bio dobitnik prestižnih književnih nagrada, među kojima su Goranova nagrada 2005. godine za knjigu „Žamor“, nagrada Vladimir Nazor 1981. godine, Zmajeve nagrade 1981. godine za knjigu „Razdoblje karbona“, i nagrada Branko Miljković za knjigu „Prirodopis“ 1974. godine.
Pjesnički opus Danijela Dragojevića obuhvata dvadesetak knjiga, uključujući „Kornjača i drugi predjeli“, „Nevrijeme i drugo“, „Prionopid“, „Razdoblje karbona“, „Rasuti teret“, „Cvjetni trg“, „Žamor“, „Negdje“, „Kasno ljeto“ i mnoge druge. Jedna od njegovih posljednjih zbirki bila je „Kasno ljeto“, objavljena 2018. godine. U toj zbirci, u pjesmi „Dolazak proljeća“, Dragojević se dotakao teme pčela koje sele u gradove, izražavajući zabrinutost za budućnost prirode.
Dragojević je ostavio snažan utisak na svijet književnosti i kritika ga je proglasila klasikom još za života. Njegova ličnost bila je jednako intrigantna kao i njegove pjesme, budući da je bio vrlo tih i povučen. Gotovo sve što je javno želio reći, izrazio je kroz svoju poeziju. Iako je primio mnoge priznanja, s vremenom je počeo odbijati nagrade, uključujući i odbijanje Nacionalne nagrade za životno djelo 2019. godine.
Dragojević je živio i radio u Zagrebu, a bio je diplomirani istoričar umjetnosti.
U posljednjoj pjesmi koju je objavio, „Dolazak proljeća“, Dragojević je izrazio zapanjenost ponašanjem pčela i zabrinutost za budućnost prirode. Ova pjesma pokazuje njegovu osjetljivost prema ekološkim temama i ljubav prema prirodi, koja je bila česta tema u njegovim djelima.
Danijel Dragojević će ostati upamćen kao jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, čija je poezija dotakla mnoge i ostavila dubok trag u književnosti. Njegova smrt predstavlja gubitak za hrvatsku književnu scenu, ali će njegova poezija živjeti zauvijek i inspirirati nove generacije čitatelja i pisaca. Njegovo nasljeđe će ostati neizbrisivo i nastavit će oblikovati hrvatsku književnost u godinama koje dolaze.
Poznat po svojoj introspektivnoj poeziji koja istražuje teme poput prirode, ljubavi, tuge i prolaznosti, Dragojević je ostavio dubok trag u hrvatskoj književnosti. Njegova pjesnička ostavština ostaje važan dio kulturne baštine Hrvatske, koja će se nastaviti prenositi s generacije na generaciju. Njegove pjesme će i dalje doticati srca čitatelja i inspirirati ih svojom univerzalnom porukom o ljudskom iskustvu. Danijel Dragojević će zauvijek ostati živ u svojoj poeziji, čija će snaga trajati i nadilaziti vlastito vrijeme.