U Srbiji je stanje u stočarstvu prepoznato kao ključno za dalji razvoj poljoprivrede, a udruženja stočara iz oblasti svinjarstva, govedarstva, ovčarstva i živinarstva podržala su inicijativu predsednika Srbije Aleksandra Vučića i zaključak Odbora za poljoprivredu Skupštine Srbije o potrebi stvaranja uslova za razvoj stočarstva u zemlji. Na sastanku sa predsednikom Odbora za poljoprivredu Skupštine Srbije Marijanom Rističevićem istaknuta je neophodnost što bržeg razvoja stočarske proizvodnje, a kao primer spomenuto je uvođenje mleka, mesa i proizvoda od mleka i mesa u vrednosti od oko 600 miliona evra prošle godine.
Uočeno je da bi cilj trebao biti povećanje domaće proizvodnje mesa i mleka, kako bi se smanjila potreba za uvozom, te je istaknuto kako bi poljoprivredna proizvodnja trebala biti usmjerena na podršku razvoju stočarstva i prerađivačke industrije. Kao sredstvo za postizanje tog cilja istaknute su subvencije, podsticaji i ostale mjere koje bi trebale pomoći povećanju prihoda po hektaru poljoprivrednih površina.
Razvoj stočarstva od ključnog je značaja za Srbiju, kako s ekonomske tako i s društvene perspektive. Povećanje domaće proizvodnje mesa i mleka značilo bi smanjenje ovisnosti o uvozu, što bi pridonijelo jačanju domaće ekonomije i samoodrživosti. Također, to bi imalo i pozitivan utjecaj na ruralna područja, pružajući više mogućnosti za zapošljavanje i poboljšanje životnih uvjeta za lokalno stanovništvo.
Međutim, postizanje ovih ciljeva zahtijeva ozbiljne napore i ulaganja, kako s državne tako i s individualnih razina. Državne politike i mjere podrške moraju biti usmjerene na osnaživanje stočarskog sektora kroz subvencije, edukaciju, tehnološki razvoj i poboljšanje infrastrukture. Istovremeno, sami proizvođači moraju biti spremni ulagati u kvalitetu svoje proizvodnje, primjenjujući najbolju praksu, ulazeći u inovacije i poboljšanje genetskog potencijala stoke.
Stočarstvo također pruža mogućnosti za diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, čime se smanjuje rizik od gubitka prihoda zbog promjenjivih tržišnih uvjeta. Proizvođači mogu razvijati različite proizvode poput suhomesnatih proizvoda, sira, jaja i drugih proizvoda od živine, koji mogu dopuniti njihovu osnovnu proizvodnju mesa i mlijeka. Ovo također otvara mogućnosti za dodatnu zaradu putem različitih kanala prodaje, uključujući lokalne tržnice, prodaju direktno potrošačima, kao i plasman na nacionalno i međunarodno tržište.
Važno je istaknuti i važnost očuvanja i unaprjeđenja genetskog potencijala autohtonih pasmina stoke. Ove pasmine karakterizira prilagodljivost na lokalne uvjete, otpornost na bolesti i štetočine te visokokvalitetno meso i mlijeko. Njihovo očuvanje važno je ne samo radi očuvanja biološke raznolikosti i kulturne baštine, već i zbog njihovog potencijala za prilagodbu na promjenjive klime te pridonosa održivosti poljoprivredne proizvodnje.
Uz sve ove faktore, važno je razumjeti i utjecaj stočarstva na okoliš. Intenzivna proizvodnja mesa i mlijeka može imati negativan utjecaj na okoliš kroz emisije stakleničkih plinova, potrošnju vode i zemljišta te zagađenje. Stoga je nužno razvijati održive prakse stočarske proizvodnje koje će minimizirati negativne utjecaje na okoliš, uključujući korištenje obnovljivih izvora energije, upravljanje otpadom i očuvanje biodiverziteta.
U konačnici, razvoj stočarstva u Srbiji zahtijeva dugoročnu strategiju koja će uzeti u obzir sve ove faktore, osiguravajući uravnotežen pristup ekonomskim, socijalnim i okolišnim aspektima. Ulaganje u ovaj sektor neće samo osnažiti domaću proizvodnju hrane, već će imati i pozitivan utjecaj na ruralni razvoj, ekonomski rast i održivost okoliša. Zbog toga je važno da država, udruženja poljoprivrednika i ostali relevantni dionici surađuju kako bi ostvarili zajedničke ciljeve i osigurali prosperitet stočarskog sektora u Srbiji.
