Srećo majkina, rekla si mi da je čudan…

Marko Jovanović аватар

Ema Kobiljski, djevojčica koju je Kosta Kecmanović ubio u masovnoj pucnjavi u OŠ „Vladislav Ribnikar“, 3. listopada bi napunila 15 godina. Njena majka Nina povodom nebeskog rođendana kćeri, već drugog koji dočekuju bez nje, objavila je potresnu poruku na društvenim mrežama.

Naime, majka ubijene djevojčice je uputila svojoj kćeri potresne riječi na dan njenog rođendan, a mi vam njenu srceparajuću objavu prenosimo u cijelosti.

„NISMO TE SLAGALI, NISMO ZNALI DA ZLO VREBA 3. listopada, dan tvog rođenja….13 proslavljenih u veselju i već drugi u kojem se Bogu molimo da do tebe dopre naša ljubav, u kom ti u zajedništvu šaljemo omiljene balone. Svaki dan je dan ljubavi i tuge, rekao bi čovjek da su isti, ali ima onih posebnih, onih koje pamtimo po radosti…tih dana, za udah, potrebno je mnogo zagrljaja… I onda, u samoći tražimo oči tvoje, ruke tvoje, tvoj glas i tvoj osmeh…i ti nam se sa slike smešiš, bez ljutnje, sa blagim pogledom….dok ti mi kroz suze govorimo i ponizno priznajemo: nismo te slagali srećo naša, mi nismo znali da zlo vreba… Nismo znali da on već 1. maja prekriva kameru i uzima očeve pištolje i municiju, dok ti tog istog 1. maja juriš na livadi za loptom. Ljubavi, tvoj tata je sportista, a tvoj deda je vojnik jasnog stava da je rat jedna strahota i da je oružje zlo, koje očima svojim nikada videli nismo. Nismo znali da je taj tata, koji nikada vojnik nije bio, zapravo volio da se u maskirnu uniformu maskira, da se igra rata, da kupuje hiljade metaka municije, čuva puške, kupuje pištolje i tako maskiran se nama sada kao sportista predstavlja. Znam da znaš da to sportista nije, a da nije ni vojnik…. kaže da nije ni trener iako sam bira da svoje oružje svom sinu u ruke stavlja i da ga vodi u mjesto sopstvene razonode… – ne ljubavi, ne u park, ne na igralište – u streljanu, njegovo mjesto opuštanja. Mi to srećo nismo znali…On je znao. Rekla si: čudan je, a ja sam ti rekla: druži se, videćeš, ljudi su dobri kad ih upoznaš…ti si mi vjerovati….nisam umjela da prepoznam dječiju intuiciju, jer nisam tada znala da mu roditelji pravdaju više stotina izostanaka dok objašnjavaju da im dijete spava preko 20 sati dnevno i da ne mogu da ga probude…A oni su znali. I dok me sa slike gledaš, prizivam 2. maj, tvoj dlan na mojim leđima i tvoj glas koji mi kazuje: Maki, znaš li ti koliko ja tebe volim? Nisam tada znala da on svojoj majci piše: mrzim te…Ona je znala. I šta sad kad streljana dovede do streljanja, kad pištolj opali u školi, kad mržnja dovede do zla i kad bolest dovede do ludila? Pitamo se dok ti cvijeće na grobu sadimo, dok ti svijeću palimo i sliku ti milujemo i kažemo: nismo te slagali ljubavi naša, i dalje vjerujemo da čovjeka treba da krasi dobrota, plemenitost, hrabrost, odgovornost, blagost, poštenje i da se ovom užasu u kojem živimo ne prepuštamo, već da se borimo za sistem vrijednosti po kojem smo tebe odgajili, jer ako od toga odustanemo, izgubili smo sve…

Ema Kobiljski je trebala proslaviti svoj 15. rođendan, ali umjesto toga, njena obitelj i prijatelji sada obilježavaju njeno nebesko rođendan u sjećanju na preminulu djevojčicu. Njena majka Nina je istaknula važnost borbe za vrijednosti kao što su dobrota, plemenitost i odgovornost kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti. Ova potresna priča podsjeća nas na važnost sigurnosti i solidarnosti među ljudima kako bismo zajedno gradili bolje društvo.

Marko Jovanović аватар