Fudbalskih priča o teškim trenucima nakon karijere profesionalnih igrača ima nažalost previše, ali ovo je jedna koja je donekle završila srećnim krajem. Legendarni “Der Bomber”, pravim imenom Gerd Miler, rođen je 3. novembra 1945. godine u poslijeratnoj Njemačkoj, a postao je po mnogima najbolji napadač kojeg je svijet ikad imao. Miler je karijeru započeo u Nordingenu, čiji stadion danas nosi njegovo ime, a svjetsku slavu stekao je u Bajernu, u kojem je igrao punih 15 godina. Kako je sam govorio, na početku karijere imao je sreću da ga trenira legendarni Hrvat Zlatko Čajkovski, koji je prvi stavio malog Gerda u igru u tek nastajućem bavarskom gigantu.

“Imao sam neviđenu sreću da me na početku seniorske karijere trenira Zlatko Čajkovski”, izjavio je za fudbalski magazin FourFourTwo kada je birao tim najboljih igrača u istoriji, a za najboljeg trenera izabrao je pokojnog hrvatskog trenera Čajkovskog. “Bio je veliki šaljivdžija. On mi je i dao nadimak, Mali debeli Miler”, prisjetio se veliki Nijemac. Miler je u svojoj karijeri osvojio sve najvažnije trofeje u fudbalu, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou. Četiri puta bio je prvak Njemačke, tri puta klupski prvak Evrope, osvojio je jedan Interkontinentalni kup i Kup kupova, a bio je i prvak Evrope i svijeta sa njemačkom reprezentacijom. Gerd je bio dvaput Zlatna kopačka Evrope, dvaput njemački fudbaler godine, Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva 1970. godine i Zlatna lopta France Footballa, te Zlatna kopačka Evropskog prvenstva 1972. godine.

No sve to nije ništa naspram njegove statistike kao golgetera. U prvoj sezoni za Bajern postigao je 39 golova u 32 utakmice, sedam puta bio najbolji strijelac Bundeslige, četiri puta sadašnje Lige šampiona, dok je 1972. godine postavio rekord od 85 postignutih golova, koji je skinuo tek Mesi. “Čestitam Mesiju, on je zaista zaslužio da sruši moj rekord. Ipak, imam jednu digresiju – u moje vrijeme je bilo daleko teže postizati golove”, izjavio je nakon što mu je Argentinac srušio rekord. “Kada sam njega imao u timu, moja briga je uvijek bila manja. Naime, znao sam da će Gerd zabiti. Pritom je zanimljivo da nijedan njegov go nije bio za evropsku razmjenu. On je trpao otpatke, podmetao noge, njegovi golovi nisu bili lijepi, nisu bili za estetiku, ali svi su bili rezultatski nevjerovatno bitni”, izjavio je jednom bivši njemački selektor Helmut Šon.

Nažalost, problemi za Gerda Milera započeli su krajem karijere 1982. godine, kada se veliki napadač nikako nije mogao priviknuti na život u igračkoj penziji. Pao je u depresiju i odao se alkoholu. “Ništa ne raditi, cijeli dan samo sjediti i ne raditi apsolutno ništa, to je bio kraj”, rekao je o svom problemu Miler, koji je u tom periodu bio na dnu. Upravni odbor Bajerna odlučio je, nakon što je Gerd pronađen u jarku u besvjesnom stanju, da se klupskoj legendi mora pomoći. Miler se liječio u klinici od alkohola i trenirao mlađe uzraste Bajernovih fudbalera. U to vreme, supruga je želela da ga napusti, a njegovo opijanje i težak životni trenutak punio je njemačke medije.

“Patio sam, ali bez pomoći prijatelja ne bih se uspio izvući”, priznao je kasnije Miler. Njegovi prijatelji – Uli Hones, Franc Bekenbauer i Karl-Hajnc Rumenige – nagovorili su ga da krene na liječenje i oporavak, našli su mu psihijatra i uspeli čak nagovoriti suprugu da odustane od rastave. Gerd Miler preminuo je pre tri godine, ali iza sebe je ostavio naslijeđe koje će rijetko ko moći dostići. Njegova priča o borbi protiv zavisnosti i povratku u život inspirisala je mnoge, a njegovo ime će zauvek ostati urezano u istoriju fudbala kao simbol uspeha i opstanka.